Jeromonah Ilarion Đurica

KONTESA - VLASTELINKA DUHA

Kontesa Ekaterina rođena je 1777. godine u Skradinu, od oca Filipa Sundečića i majke Jovane Jović.

Sundečići su bili ugledna srpska dalmatinska porodica. Poznat je pjesnik i sveštenik Jovan Sundečić, lični sekretar knjaza Danila.

Ekaterina je bila naočita i veoma darovita djevojka. Opisuje je čvrsti karakter, strpljenje i istančani smisao za vrijeme. Opisuje je plemenitost, prijatnost, trpeljivost. Iskonski je njen smisao za pošten odnos i pravednost prema rodu i Bogu.

Ipak, i za svoje vrijeme je nezavisnog duha, mada vrlo privržena provjerenim vrijednostima. Čudak i jeste žiža cjeline.

Udala se za čovjeka bez prijekora. Kao dama visokog stila, živi kao uzorna supruga. Međutim, njezin muž, konte Ilija Vlastelinović iz Risna, ubrzo umire. Poroda nisu imali. I tako je Ekaterina, što znači uvijek čista, ostala udovica u 25. godini. Po običaju prvobitne, rane Crkve i po običaju srpskog i plemstva uopšte, zavjetovala se da se nikada neće udavati.

U narodu je sačuvano predanje da joj se javio u snu sv. Sava i da joj je naredio da otkupi i obnovi njegovu prvu Zetsku episkopiju. I 15. decembra 1827. godine, kontesa Ekaterina je od poslednjeg muškog potomka porodice Druško kupila zapadnu trećinu ostrva za 400 dukata, postavši "čuvaricom ove nekada slavne nemanjićke zadužbine", bilježi njen savremenik. Dama visokog stila je postala monahinja po životu, mada nikada nije primila monaško odjelo. Otmena i bogata grofica je izabrala siromaštvo, ktitorka je prigrlila smirenje i poslušnost, a blagočestiva udovica je postala zaručnica Hristova. Slična sv. Ekaterini Sinajskoj, i ova Ekaterina je "primila prsten od samog Gospoda Isusa, u znak obručenja s njim". U grofici-monahinji do danas se događa čudo ljubavi prema Bogu i rodu. Kontesa Ekaterina i jeste prvo obretenje Prevlačkih mučenika, jer je ona bila i ostala svjedokinja Božjeg postojanja, vjere pravoslavne i ljubavi. Ona je darivala svoj život i sve svoje bogatstvo za obnovu Prevlačkog svetilišta. Bog će, svi su izgledi, grofičino velikodušno darivanje sv. Prevlake Sv. Crkvi bogato blagosloviti.

Ovo sjećanje na 150. godišnjicu njene smrti duboko je ganulo njen drugi zavičaj u Boki, i njen prvi zavičaj u izgnanstvu pravoslavnu Dalmaciju. Oduška tom sveštenom sjećanju daje i naša Mitropolija kao u svojoj prvoj kući, a i njena Sv. carska lavra Sv. arh. Mihaila, ukazujući na nju kao na prevlački dragulj: veselje Dalmacije i slavu Boke.

Čudesna čistunica duha, na glasuje svetosti još za života. Okolnosti njezine smrti do danas su ostale nerazjašnjene. U svojoj poslednjoj želji, naglasila je kako želi da je isprati veći broj sveštenika. Međutim, sahranjena je, "na 22 ure" krajnje neuobičajeno, kako je zabilježio njen duhovnik, protopop Filip Kostić. Grobnica joj je bila neobilježena sve do 1892. godine. Prilikom iskopavanja njenih moštiju, 1987. godine, u predjelu stomaka pronađeno je olovno zrno. Datum smrtije 2. III.

Šta je danas ostalo od otmene gospe visokog stila? Ništa nije ostalo. Sve je potonulo u zaborav. Ostala je samo uspomena na monahinju u svijetu koja i danas živi i, usudio bih se da tvrdim i da je danas još življa, zbog svetosti njezinog života i njezinih bogougodnih djela.

Kontesa Ekaterina je na neki način duboko povezana sa duhovnim velikanima naše krvi, sv. Petrom Cetinjskim i vladikom Petrom II Petrovićem.

Molimo se Bogu da 150. godišnjica od upokojenja naše kontese Ekaterine bude za našu Mitropoliju i našu pomjesnu Crkvu, a naročito za našu Sveštenu Carsku lavru Prevlačku ponovno proljeće sv. vjere.

(Iz knjige "Prevlaka Svetog Arhangela Mihaila - Humak srpske duhovnosti", izdanje Srpska sveštena carska lavra Svetog arhangela Mihaila - Prevlaka, Tivat, III dopunjeno izdanje, 2000.)